In kanet illa sajhatev-vahideten fe iza hum džemi’ul-ledejna muhdarun.
E lem a'hed ilejkum ja beni ademe el-la ta'buduš-šejtan, innehu lekum aduvvum-mubin. Ve eni'buduni, haza siratum-mustekim.
Innemā tunziru menttebe‘az-zikre ve hašijer-Rahmāne bil-gajbi fe bešširhu bi megfiretiv-ve edžrin kerīm.
(Zar oni ne vide da Mi, za njih, stvorismo stoku rukama Našim – i da su oni njeni gospodari?)
Ve ajetul-lehumul-lejlu neslehu minhun-nehare fe iza hum muzlimun.
(Onome kome dug život damo, Mi mu izgled izmijenimo; zar ne razumiju?)
Leš-šemsu jembegi leha en tudrikel-kamere ve lel-lejlu sabikun-nehar, ve kullun fi feleki-jesbehun.
(Stanovnici Dženneta će tog dana, zaista, uživati u blagodatima vesele;)